Javno saopštenje o zajedničkim stavovima i zaključcima 10.sjednice Koordinacionog odbora jugoslovenskih komunističkih i radničkih partija održane u Prilepu-Makedonija, od 19.do 21.oktobra 2018.godine

Prikazujuću stanje u svim sadašnjim državama na prostoru Jugoslavije, konstatovane se sledeće zajedničke karakteristike:

• Postoji krajnja suprostavljenost između osiromašenog naroda i opozicionih partija sa jedne strane i aktuelne vlasti i bogatunske oligarhije sa druge strane.
• U svim našim državama završava se brutalno osiromašenje naroda (radno sposobnog a zaposlenog kod poslodavaca koji ne brinu o njihovo socijalnoj radnoj zaštiti; nezaposlenih školovanih mladih ljudi; socojalno ugroženih-penzioneri, stari i nemoćni, nezaposlene žene-majke isl.).
• U svim jugoslovenskim državamazavrševa se proces deindustrijalizacije, odnosno potpunog uništenja društveno bazičnih proizvodnih kapaciteta i to bez zamjene novim-modrnim.
• Sadašnji sindikati ne rješavaju, veđ oportunizmom dobro materijalno opskrbljenih sindikalnih funcionera-koji najviše vode računa o tome da što duže ostanu na funkcijama umnožavaju probleme. Više su ekspozitura vlasti nego ekskluziva u zastupanju radnika.
• Vlast omalovažava mogućnost naroda da odlučuje o bitnim pitanjima društveno-političkog i ekonomskog života. Težnja naroda se olako proglašavaju za vulgarni populizam. Narod jesnaga i moć kada se od njega traži njihov glas za izborne liste vladajućih.
• Procijenjeno je da je u svim djelovima Jugoslavije na sceni projektovani klerofašizam koji se nameće kao bitno obilježje nacija. Na sceni je kleronacionalno suprostavljanje na nivou postojećih nacija, etničkih i drugih grupa.
• Iz sadašnjeg opšteg, a naročito ekonomskog beznađa, mladi-sposobni iškolovani izlaz traže u masovnom iseljavanju. To vlast primjećuje, ali ne dramatizuje jer joj ovo pruža prostor da svojim članovima i galasačima-zapošljavanjem bez kvalifikacija-ispunjava obećanja i priprema ih za nove izbore.

U ovakvim okolnostima, članice Koordinacionog odbora, prije novih ujedinjenja na jugoslovenskom i drugim nivoima treba da se bore za oživljavanje i afirmaciju nespornih i dokazanih vrijednosti socijalizma:

• 1. U socijalizmu smo prednjačili među nesvrstanim zemljama, a danas se naše vladajuće elite trude da ne zaostajemo u svrstavanju u najagresivniju vojnu NATO organizaciju.
• 2. Nekada smo bili prepoznati kao zemlja samoupravnog socijalizma-kao Titova Jugoslavija, a danas nas razjedinjene ne poznaju u svijetu po bilo čemu suštinskom.
• 3. Bili smo prepoznati kao vodeći u preksi učestvovanja radnih masa u organizaciji, realizaciji kolektivističkih procesa proizvodje i samoupravnog odlučivanja, a danas smo seodrekli svega toga pa naše iskustvo koristi razvijeni svijet, pa i onaj koji nije u načelu za socijaliza.
• 4. Imali smo ravnopravnu mogućnost za učešće u radu, proizvodnji i raspodjeli stečenih dobara. Bila su ograničena prava pojedinaca samo ako se time ugrožavaju bitni interesi drugih i društva u cjelini.
• 5. Fondovima solidarnosti za razvoj manje razvijenih područja htio se obezbijediti skladan razvoj u državi Jugoslaviji, a sada se o tome ne razmišlja ni na lokalnim nivoima-čak ni na moralno planu.
• 6. Nekada su lični interesi stavljani ispod društvenih ili su usaglašavani, a danas lični intresi dominiraju.
• 7. U socijalizmu je izvršena socijalna revolucija na planu porijekla, nacionalnog, vjerskog i bilo čega drugog (nije važno čiji si nego kakav si), mogućnosti ekonomskog rešavanja lične i porodične egzistencije (agrarna reforma, zapošljavanje, socijalna i zdravstvena zaštita i sl.).
• Ovo su pitanja, pored ostalih, kojim svi treba da se bavimo u oživljavanju bitnih tekovine socijalizma. U tome svemu treba da nas podržavaju boračke organizacije, ali je procijenjeno da je to nemoguće očekivati od boračkih organizacija koje se oslanjaju na fondove vlasti i javno podržavaju njihovu politiku.