Svi njeni stanovnici se izjašnjavaju da mnogo vole Crnu Goru. Samo je ne vide na isti način kad je u pitanju samostalna država ili u savezu sa drugima u regionu.
Oko toga počinju prve razmirice. Samostalci je vide kao državu čiji bi savez sa drugima, osim sa EU, predstavljao njen nestanak i obeznačenje. Ovi drugi, naročito neki ekstremni, smatraju da Crna Gora kao država ne može opstati bez širih zajednica. Treba naglasiti, među ovima su brojni oni koji ne priznaju nikakve zajednice ako Crna Gora u njima ne bi bila ravnopravna.
Ali je velika nevolja u tome što uslovno rečeno „separatisti“ ne vjeruju „unionistima“ i obratno, pa se na žalost, sve novonastale podjele i neslaganja zasnivaju na tome. Za „unioniste“ su „separatisti“ branitelji privatne države u kojoj vlada korupcija i kriminal. Za njih su, opet, „unionisti“ izdajnici, prodane duše i ako se pomene Srbija u pozitivnoj konstataciji, velikosrbi.
Od toga jada ne sagledavaju se mnoga suštinska pitanja ekonomskog razbaštinjenja Crne Gore, otimačina ili bolje reći pljačka imovine koja je mukotrpno stvarana i produktivno opstojala u zajedničkoj državi Jugoslaviji. Ta imovina, razgrabljena i uništena, ipak je poslužila da se enormno obogati jedan sloj građana i među njima znatni broj postane prebogat i pored onih 89 javno deklarisanih milionera ima i prikrivenih milijardera organizovanih, otrgnutih od države, u razne grupe i klanove koji funkcionišu kao paraekonomske, pa čak i paravojne formacije - koje po sili nadmašuju moć crnogorskog sistema, odnosno institucija (policija, vojska, sudstvo, a naročito neusklađena, iz ideoloških i drugih razloga, višepartijska vlast). To i posebno parališe moć i efekte sudstva u pokretanju i završavanju sudskih procesa.
Svemu ovome neće lako biti vidjeti kraj, da bi Crna Gora tako i ovako mogla da zasnuje jedan svoj unutrašnji sistem i poredak dogovoren od svih i temeljno zasnovan na istinitoj socijalnoj pravdi. Čini se da bi i ovdje mogli zapasti u razne improvizacije, ako ne bi uzeli u obzir sve ono što je 20. vijek, na ovom planu, izgradio socijalizam i zapadni razvijeni i socijalizovani kapitalizam.
Niko nam ne smeta da sagradimo svoj sistem socijalne pravde i u njemu, kao istinski osnov razvijene vidove visokomoralne solidarnosti koju sada društvo i država ne podržavaju, nego snažno institucionalno zatiru. Ne smijemo više dozvoljavati da neko, zdravstveno ili u nečemu drugom, bude kao sada, prepušten milostinji pojedinca i samo pojedinih institucija, organizacija (društvenih ili privrednih).
Na planu socijalne pravde imamo mnogo toga, neka bude kritički, što treba uzeti iz našeg socijalističkog perioda, pa i iz civilizacijskih iskustava razvijenog čovječanstva. Treba se podsjetiti da smo mnogo toga što nas je opterećivalo u prošlosti dobro rješavali. Podsjetimo se tako nekih dekadentnih stvari iz prošlosti koje su uspješno rješavane poslije II svjetskog rata.
Bratstveničko i plemensko nadgornjavanje, podjele članove društva na kućiće i odžakoviće sa jedne strane i nikogoviće sa druge, nasledne funkcije ili privilegovanost na osnovu porijekla. Sve je to sistemski razriješeno, a u praksi, nekada sporo, ali uspješno rješavano. Kažemo nekada sporo, jer i do dana danas imamo neke zaostale recidive koji opterećuju našu riješenost da socijalno stasavamo na ovom planu. Tako na primjer do naših dana imamo tedenciju da pratimo privilegije koje proističu iz toga što smo potomci nekih istaknutih predaka. To, zaista iritira one koji nemaju takvo porijeklo nego žele da im se uvažavaju lične vrijednosti i sposobnosti.
To će trajati sve dok ne razvijemo svijest da potomci nijesu ni zaslužni ni odgovorni za ponašanje svojih predaka. To je krupan zadatak bez čijeg rješenja ne možemo stići daleko na međunarodnom planu, a naročito na planu uspostavljanja unutrašnjeg istinskog društva socijalne pravde.
Ako vidimo našu društvenu i državnu realnost, moramo priznati da mnogo toga nedostaje na planu društvene socijalizacije-izgradnje društvene istinske socijalne pravde shvaćene kao bitnog obilježja našeg društva i građanske države kakvu mnogi vide, a naročito onih kojima je Crna Gora iznad svih vrijednosti. Vidimo da mnogo toga nije uredu. Bez obzira na sve to, vjerujemo da Crna Gora ne može biti kao samostalna ili sa nekim ujedinjena na ravnopravnim osnovama pri sadašnjem našem stanju unutrašnjih odnosa.
Da bismo vidno napredovali u izgradnji istinski socijalnog društva i sada države, potrebno je razriješiti niz prepreka, koje ćemo ovdje samo naznačiti, jer bi nas potpunija razrada daleko odvela, zašto u ovom trenutku nemamo relevantnih mogućnosti. Čini se da naš društveni sistem, ma koliko da je teorijski i ustavno i negdje tamo praktično oživotvoren, nema adekvatni poredak koji bi bio ostvarivan u kontinuitetu bar od strane onih koji imaju vlast- podrazumijeva se ustanovljenu demokratskim putem. Sadašnje naše iskustvo pokazuje da je svaka dosadašnja vlast htjela da uspostavi svoj sistem i poredak postupanja. Istovremeno opozicija je protiv svega što nova vlast otpočinje, te i ono što je nastavljala kao dobro od svojih prethodnika. To upućuje na zaključak da imamo problematični sistem bez poretka, pa i u postupanjima u onome što plebisitno prihvatamo (Borba protiv korupcije i kriminala gdje se puče i arlauče iz pušaka sa ćorcima).
Crnogorska demokratija predstavlja papazjaniju sastavljenu od svega i svačega. Moćnici u politici preuzimaju na sebe da arbitriraju što je demokratija i demokratski, a što nije. Time se daje šlagort da njihove partije preduzimaju moć, pa proglašavaju neistomišljenike i ideološke drugovjernike za nedemokrate i na kraju u političkoj ekstazi za izdajnike. Dok je tako, nema nam rasta, pa ni spasa. Ozbiljni ljudi iz naroda vide to i ne mogu čudom da se načude kako to može da opstaje i da se na tim osnovama propagandistički zavaravaju mase i politički zavode za Goleš planinom. Ovom našem narodu treba objasniti da je najveća demokratija tamo gdje narod, grupe i pojedinci neposredno o nečemu odlučuju i gdje se onemogućava narodnim predstavnicima da u ime svoje i bez konsultacija sa biračima odlučuju. Isto tako sve bitke i odluke moraju biti verifikovane u toku njihove realizacije. Mnogo je u tom pogledu čekati četiri godine, pa da se čitav rad sankcioniše izborima. Treba izgraditi sistem stalne provjere vrijednosti onoga što narodni predstavnici čine u procesima odlučivanja. Ne treba dozvoliti da se izrađanje samovlašća „narodnih“ predstavnika opravdava samovlašćem, tzv . primitivnim populizmom.
U vezi sa svim ovim i oblicima ponašanja vlastodržaca, može se postaviti pitanje: Gdje to mi živimo i čiji smo istinski saveznici ili podanici? Na prvi dio pitanja može se odgovoriti: Na brdovitom Balkanu, a to znači da nam ta brda omogućavaju uspostavljanje društvenog života onakvog kakav nam odgovara, a na susjedskom nivou najboljeg opšteg razvoja u našoj Crnoj Gori. Odsustvo toga negira se slobodarska tradicija na koju smo bili ponosni i prihvaćeni od drugih u vremenima dugog istorijskog trajanja.
Na drugi dio pitanja malo je teže odgovoriti, jer neki potezi vlasti u dugom trajanju i do danas pokazuju da nijesmo samodovoljni jer se na svaki način dovijamo da postignemo ono što nam postavljaju drugi kao politički i društveno-ekonomski cilj. Bilo bi dobro za sve nas i čitavu Crnu Goru kada bi malo sa zadrškom prihvatili sve ono što nam na primjer traži EU da je slijedimo. Kada sagledavamo našu opštu situaciju u pripremi za ulazak u EU treba dobro da vidimo koga će to među nama najviše da afirmiše (pojedince, grupe i sve nas pojedinačno). Nužno se suprotstaviti pogrešnoj realizaciji građanizma iza kojeg se kriju mnoge skrivene anomalije. Ako je materijalno-ekonomski razvoj osnovni faktor društva, onda treba da vidimo u čijim rukama je sve to danas. Autoru ovih redova su sumnjivi vlasnici i suvlasnici mnogih materijalno-tehničkih i uopšte ekonomskih dobara. U svojoj možda ograničenosti predlaže da ovo sve treba objasniti, širokim narodnim masama, pravno i na drugi način sankcionisati. Bez toga običan svijet naše drage domovine nema što tražiti u Evropi.
Pošto smatramo da su malobrojni oni koji ne vole Crnu Goru kao domovinu i državu, to smo joj odani i vjerni da je čuvamo i branimo svim silama. Ali se u ovom trenutku pitamo: Da li je Crna Gora u pravom smislu moderna država? Suštinski jeste, a praktički sa bitnim ograničenostima. Imamo teritoriju i narod, ali klasično nezaštićenu sopstvenim snagama. Nemamo potrebnu vojnu sopstvenu silu, već smo bezbjednost te vrste prepustili stranom faktoru-makar i u okviru NATO saveza. Monetarni sistem se zasniva na pozajmljenoj stranoj valuti.
Imamo sve tri grane vlasti (zakonodavnu, izvršnu i sudsku). U dosadašnjoj praksi one obezbjeđuju kontinuitet u ostvarivanju nekih suštinskih opredjeljenja koja je zasnovala tzv. DPS vlast (Priznanje Kosova kao posebne države, članstvo u NATO, proglašenje crnogorskog jezika kao službenog, sistem partijskog zapošljavanja po dubini). Sve su ovo pitanja koja je značajni dio partija, koje čine sadašnju aktuelnu vlast, u svojim predizbornim i izbornim aktivnostima problematizovao. Po preduzimanju vlasti ovo je ostalo netaknuto. Vjerovatno zbog toga da nam ne bi zamjerio neko iz EU i drugih moćnih svjetskih sila.
Višepartijska vlast teško može obezbijediti nezavisno funkcionisanje sudstva. Ono, zna se, treba da štiti sistem i uspostavljeni poredak. Naš društveni sistem i poredak na unutrašnjem planu je heterogen i uslovljen nagodbama između heterogenih (ideološki, politički i teorijsko-filozofski) partija i koalicija. One u nagodbama pristupaju ili odstupaju različitim orijentacijama, pa ako smo nekada imali jednopartijsko „jednoumlje“, sada je to prešlo u kontrolno jednoumlje višepartizma. Pogledajmo kako se to javno i tajno manifestuje u sudstvu, zapošljavanju, raznom kadriranju i partijskom manipulisanju na raznim područjima. To se vidljivo odražavalo i na borbu protiv korupcije i kriminala. Treba vidjeti zašto stvari sporo idu u sankcionisanju ovog područja.
Zbog svega toga potrebno je da plebiscitarno utvrdimo koja su to osnovna opredjeljenja našeg unutrašnjeg sistema i poretka od čega se ne može odstupati bez obzira koje ideološke i političke snage i partije obnašaju vlast. Sve to treba da istinski odražava Ustav Crne Gore, kojega treba ozbiljno primjenjivati, ali i mijenjati jer ništa u životu nije sveto i nepromjenjivo da ne bi moglo biti bolje. Pri tome treba biti obazriv da nam se niko u budućnosti ne otuđi od istinskih potreba i volje naroda. Unutrašnji život treba zasnivati na stvarnoj potrebi i volji naroda, a manje se upravljati prema uslovljavanjima iz vana. Ko drugačije postupa, ne zaslužuje poštovanje na unutrašnjem planu.
Lijepo je kada se trudimo da budemo dio međunarodnih zajednica, ali je opasna nekritička zaslijepljenost i nekritičko ispunjavanje svih zahtjeva koji se postavljaju pred nama.
I kada se opredjeljujemo za međunarodnu saradnju korektno je da se prisjetimo što nam je neko bio i značio u dalekoj i sadašnjoj prošlosti. Mora se vidjeti ko su bili oni koji su u svim dosadašnjim trenucima bili na našoj strani; oni koji su nas voljeli iz čistog interesa; oni koji su nas ugrožavali kroz istoriju i sada su ekonomski i politički vrlo moćni. Uz to, ako ne izgradimo prijateljstvo između sebe, sve nam je drugo uzalud, jer nam prijeti opasnost da budemo marginalizovani ili da postanemo moderni robovi ili potčinjeni novom sloju stranih bogatih vlasnika svih naših dobara, pa i života, koji više liče na feudalce, nego na kapitaliste, što se vidi na primjeru nekih afričkih zemalja. Sva njihova prirodna bogatstava postala su vlastništvo bogatih investitora, što se kao dobit odliva u njihove zemlje, a autohtonim narodima i njihovoj državi ostaju mrvice kojima se plaća jeftina radna snaga.
Sve u svemu, moramo se ozbiljnije, organizovanije i odlučnije postaviti da bi Crna Gora postala naša istinska domovina koja se ne nudi u džaba drugima, nego samo ako je oni prihvataju i žele u društvo ravnopravnih društava, naroda i država. Sada to, u mnogo čemu nijesmo obezbijedili. Osnovna prepreka tome je naše nejedinstvo i skoro reći, istorijska nesloga. Ako to riješimo, znaćemo gdje smo i što je istinski naša Crna Gora.
Vladislav VukovićUkoliko ste simpatizer ili želite da postanete član, javite se na sledeće kontakt podatke ili nas posjetite u našim prostorijama u centru grada. Očekujemo vas!
Vladislav Vuković +382 67 631293