Pišem Vam moji dragi prijatelji o svojim utiscima iz Igala, iz banje Instituta "Simo Milošević" Herceg Novi, one naše velike zdravstvene institucije, o čijim nevoljama godinama smo obavještavani putem sredstava informisanja. Kada su me ovamo uputili na rehabilitaciju, poslije loma i operacije kuka, nijesam očekivao neku naročitu pažnju i ljubaznost ovdašnjeg personala. Ali sada, na osnovu svega što sam vidio i doživio, priznajem da sam bio u velikoj zabludi. Uvjerio sam se da ovdje, odreda svi rade, dobri, humani i iznad svega požrtvovani ljudi. Uvijek su na usluzi pacijentima u zadovoljenju njihovih zdravstvenih potreba. U tom pogledu, na osnovu izgleda i ponašanja, ne možete da razlikujete (po kulturi i ponašanju) one koji terapijama liječe od onih koji obavljaju tehničke, higijenske poslove ili vas hrane kvalitetno i na ljubazan način. Snažan utisak na mene su ostavili terapeuti i njihovi pomagači sa kojima sam svakog dana bio u kontaktu kao što su: Milica, Nikola, Gabrijela, Aleksandar, Snežana, Jovan, Zoran, Milanka, šef Luka i drugi.

Pri svemu ovome dragi moji razmišljam o tome čime je sve to uslovljeno?! Vjerujem mnogo čim, a prvenstveno etičnošću i organizacijom koja je realna, svrhovita, pa onda prihvaćena od svih u ovoj ustanovi.

Moj slučaj pripada odjeljenju nepokretnih i manje pokretnih. Pripadam manje pokretnim ali sam zbog terapija i nesebičnosti onih koji rade samnom postao šampion u ovoj kategoriji (traže da usporim).

Da bi se uvjerio u kojoj je mjeri ljepota ove ustanove, prosto sam intervjuisao sve radnike ovog odjeljenja i nedvosmisleno zaključio da je za dobru organizaciju zaslužan dr. Marko Vidić. Za njega kažu da sve vidi, čuje i zna: nikoga ne štedi u zahtjevima i kritikama, ali dobro vidi što je pravi rad. Vrlo je energičan da zaštiti svakoga koji je u nečemu zakinut ili ugrožen.

Kažu da je situacija slična i u drugim odjeljenjuma ovoga gigantskog zdanja, u što nemam razloga da sumnjam.

Ovo je nepojmljivo bogatstvo, građevinski monumetalno, a po ljudskom potencijalu veličanstveno, sa čime bi se mogli ponosti mnogo razvijeniji od nas, odnosno od Crne Gore. Ako nešto od ovoga sumnjate dođite pa se sami ujverite, ne samo kao pacijenti nego kao častoljubivi ljudi kojima je cilj da se sve što je u Crnoj Gori ovako vrijedno sačuva i unaprijedi.