Partizam

Jednopartizam u socijalizamu imao je, kažu, više mana: Obezbjeđivano je jedinstvo unutar partije, države, društava-nekada i neprincipijelno; članovima partije i šire nije bilo omogućeno prekomjerno bogaćenje (progonjeno je i sitno kraduckanje). Svi su bili u prilici da žive pristojno i bez većih razlika-nekada i neopravdano. Mnogo toga bilo je besplatno. Kadriranje, od dobre upotrebe, završavalo je u zloupotrebljavanju.

Višepartizam je sve to ispravio na svoj "antibirokratski" način. Sve je privatizovano. Partije su se izborile ne samo za politički, nego i za ekonomski primat, u čemu privatno postaje predominatno vladajućim strukturama vlasti i opozicije. Predstavništvo u parlamentu postalo je najunosnije zanimanje u objektivnom promovisanju u neku formu kapitala, a ''svaki kapitalista je lopov". To nijesam izmislio ja nego Engles, a ja mu poprilično vjerujem, jer vidim da se to ostvaruje i u savremenoj realnosti. Višepartizam je izgradio novu klasu koja je ozakonjena i bez njega započeta na temeljima neopravdano privatizovanih društvenih i državnih dobara i iskrivljena sistemom trgovačkog kapitalizma, pri čemu su radnici postali amorfna najamna masa.

Višepartijski tranzicionizam vraćanja iz socijalizama u kapitalizam - u neki primitivni oblik akumulacije kapitala, doveo nas je u situaciju kretanja sa lopovima iz nečega što je imalo neki sistem u antisistem (koji je nesvojstven i razvijenom kapitalizmu).

Mora se priznati, izvođači antisocijalističkih procesa, uspjeli su u jednoj stvari. Uspjeli su, prosto rečeno, zavesti radništvo za Goleš planinom i to i onih velikih odnosno kapitalnih proizvodnih radnih organizacija da štrajkuju jer su im, navodno, lični dohodci od nekoliko hiljada maraka bili nedovoljni za ličnu i porodičnu egzistenciju. I što se desilo svi znamo. Nestali su veliki proizvodni giganti. Radnici su, lažnim obećanjima poslati na ulice da se snalaze kako znaju i umiju. Sindikat se pocijepao na grane i grančice, čiji su predstavnici, po ugledu na partije vlasti i u njoj opozicije, prvo sebi krojili kapu, a radništvo zamajavali nekakvim pregovaranjima sa državom i poslodavcima.

Na jednom planu npr. Crna Gora profitira. Dobila je nešto što nikada nije imala i mogla imati s obzirom da je najmanja država koja je vjekovima finansirana inostranom pomoći ili iz bivših jugoslovenskih republika. Prvi put sa tim ili bez toga dobili smo milionere koji poseduju ogromni kapital stečen na razne načine. Čini se da u tome ima dosta neregularnosti na koje se mora skretati ozbiljna pažnja ne samo od strane institucija, nego i od strane radnika koji su završili ulične univerzitete, kako reče jedan njihov aktivista. On smatra da nema progresa u nas bez radnih masa koje će više cijeniti svoj rad, ponos, snagu i saznanje da nema progresa bez slobodnih i sposobnih radnih masa koji će svoju i sudbinu svoga naroda uzeti u svoje ruke.

Po broju milionera možemo se ravnati sa najrazvijenijim zemljama Evrope. Kakvi su to milioneri pokazuje i činjenica da većina svoj kapital nije stavila u razvoj Crne Gore, nego ga je skrenula ili sklanja na ofšor desetinacije ili negde drugo gdje želi da mu zametne trag.

I tamo gdje je ponešto učinjeno na planu ulaganja u opšti razvoj, primjećuje se da modernizacija proizvodnje ne znači mnogo za one koji su upošljeni. Radnicima se daju mrvice kao da rade na zaostaloj tehnici i tehnologiji.

Mi smo očigledan primjer negiranja marksističkog shvatanja po kojem razvoj tehnike i tehnologije, a samim tim i produktivnosti označava automatizam u poboljšavaju životnog standarda radnih masa i čitavog društva. Pri ovome se zaboravlja da je od toga skoro važnije u čijim su rukama sredstva za proizvodnju i stvorena bogatstva.

Sa tog stanovišta možemo razmatrati blagodeti koje nam dolaze od stranih investicija i materijalnih ulaganja. Ako je naša privreda jaka i konkurentna sa onim što nam unose strani partneri, onda njihov dolazak ima smisla. Ali ako to nije, onda smo tretirani kao kolonija iz koje će se izvući što više profita i to, prvenstveno na račun jeftine radne snage

Sve u svemu, naš tranzicioni kapitalizam urušio je na moralnom planu sve ono što nije bilo savršeno, ali jeste bolje od onoga što smo dobili poslije toga. Uz sve to uljuljkivanjem i dezorjentacijom radnih masa i propagandom protivnika socijalizma, da se ne kaže i međunarodne reakcije, žrtvovane su generacije koje su mogle biti odgovornije za sigurniji razvoj društva na samoupravnim osnovama. Zapali smo u opasni nihilizam svega onoga što su bile istinske vrijednosti kao što su: samoupravni socijalizam, ravnopravani i solidarni razvoj svih djeova naše zajedničke države, demokratsko-socijalna solidarnost, sindikalna podređenost radnom čovjeku i njegovim potrebama i na kraju bratstvo i jedinstvo koje su krvoprolićem presjekle političke strukture koje će, bar pred istorijom, odgovarati i biti osuđene. Biće im, ipak, odato priznanje da svjedoče novim generacijama kako ne treba raditi u budućnosti.

Zato mi koji svjedočimo, o tome kako je bilo teorijski dobro zamišljeno i u velikoj mjeri, pored svih grešaka, realizovano prevazilaženje ograničenosti kapitalizma i svih ostalih negativnih društvenih pojava klasnog društva, moramo iz početka započinjati veći nivo prevazilaženja problema u koje smo zapali i ostvariti jasniju i sigurniju viziju budućnosti.

Prvo i osnovno što moramo činiti je neprestana borba na osvješćivanju realnog čovjeka da više cijeni svoje dostojanstvo i da ga niko ne svodi na nivo brojila u životinjskom smislu. Oštro žigosati one pojedince, funkcionere, grupe ili političke organizacije koje narodno pokretanje pogrešno kvalifikuju kao primitivni populizam jer je to korak ka genocidnom fašizmu.

Može se zaključiti da naš višepartizam jedinu svrhu ima za izborno pozicioniranje pojedinaca u odbornike i poslanike, a bez teorijske, sistemski programske, idejne, ideološke i društvene osnove, što ne mogu potvrđivati ili negirati izborni rezultati (ipak, nekada je i manjina u pravu). Birači su značajan faktor identifikacije pragmatične prakse, ali prave partije polemišu, ubjeđuju, dokazuju svoju teorijsku, ideološku orijentaciju. Kada sve to izađe na vidjelo, pokazaće se da će mnoge partije ostati na marginama neuspješnog pragmatizma. Možda će ograničenosti jednopartizma i višepartizma biti prevaziđene potpunim naučnim sagledavanjima uz veću obaveznost moralnosti.

Vladislav Vuković
kontakt

Ukoliko ste simpatizer ili želite da postanete član, javite se na sledeće kontakt podatke ili nas posjetite u našim prostorijama u centru grada. Očekujemo vas!

Vladislav Vuković +382 67 631293
Radislav Stanišić +382 69 674265
tel/fax: +382 20 220233
E-mail: jkpcrnegore@gmail.com
Adresa: Trg Božane Vučinić br. 17, Podgorica, Crna Gora