FOLKLORISANJA REVOLUCIJOM I NOB-om

Već tri decenije je od kako je tzv. Antibirokratska revolucija (čitaj kontra-revolucija) u nas faktički raskrstila sa socijalizmom i njegovim revolucionarnim i postrevolucionarnim vrijednostima. Nekadašnji Savez komunista je pretvoren u osnovnog nosioca suštinskih, da ne kažemo drugačije, društveno – sismetskih, ideološko – filozofskih i političkih promjena. Savez komunista se u Crnoj Gori suštinski tranformisao u DPS partiju čija se simbolična izmjena ogleda, između ostalog, u tome što je komunističku crvenu boju – zamijenio žutom, pa im godine počinju u januaru, a jeseni žute u njihovu čast (sada su se okrenuli i „nebesko plavetnom“ koloritu).

Objašnjavali su narodu da su na promjene sistema prisiljeni ne toliko zbog slabosti socijalizma, kojih je zašto ne reći bilo, nego zbog međunarodne situacije i pritiska od strane velikih sila. I mora se priznati, kako tada – krajem osamdesetih i početkom devesetih godina prošlog vijeka – tako i danas, DPS vlast ostaje principijalna i dosljedna u ispunjavanju preuzetih poslušničkih obaveza, ne samo na rušenju sopstvenog sistema socijalizma, nego u svemu drugom što se od ove vlasti traži (to je održava, i istovremeno razvija sve veću unutrašnju mržnju naroda prema njenim pokroviteljima).

Rezultati promjene sistema putem tranzicije u kapitalizam pogubni su za većinu naroda u Crnoj Gori. Narod sve više uviđa da je prevaren i da su mu uzeta mnoga prava, pa sve više želi da se vraća socijalizmu i njegovim vrijednostima, ali ne zna kako.

Vlast to osjeća, ali želi da ga zavara jer i sama proslavlja npr. 9. maj, istina ne kao Dan pobjede nad fašizmom, nego Dan Evrope (da se ne „uvrijede“ one države koje su istorijski najodgovornije za fašizam), te velikodušno omogućava da se i javno zapjeva: „Oj djevojko durgarice“ i druge partizanske pjesme i pojave dječiji horovi sa crvenim marama oko vrata, dok glavni organizatori žive buržujski sa platama od preko hiljadu eura i drugim prinadležnostima za svaki, i nominalni, posao van radnog mjesta.

Nasuprot tome, neka djeca sa crvenim maramama imaju roditelje fakultetski obazovane – istaknute stručnjake koji ne primaju ni petsto evra.

Vlast hoće sve više da ima sponu sa NOB-om preko boračke organizacije i to samo one koja veliča borbu za oslobođenje Crne Gore od okupatora. Pri tome je poželjno zanemarati sve one koje afirmišu borbu za oslobođenje i uspostavljanje jedinstva Jugosavije. Ove prve vlast finansira i afirmiše, a druge ignoriše jer im liče na velikodržavne nacionaliste. Sve Srbe rođene u Crnoj Gori proglašavaju za velikosrpske nacionaliste, kao da se mnogi njihovi i naši preci – partizani, nijesu do 1944. godine osjećali Srbima. Vlast i borci koje oni protežiraju željeli bi dokazati da je srpstvo u Crnoj Gori četnička, a ne viševjekovna etnička tekovina. Ovoj vlasti i lik Josipa Broza Tita folkorno treba. Iako su promijenili ime glavnog grada, ukinuli imena ulica, trgova i ustanova (npr. Ivana Milutinovica i Veljka Vlahovića) prisjetili su se da im to može štetiti pa su Titu dali prostrani bulevar na kraju grada, a Veljkovu bistu poslatu na Trmanje opet će vratiti u Podgoricu i na Univerzitet.

Očigledno ova vlast folklorno koristi znamenja i tekovine NOB-a iz socijalističke revolucije. U tom smislu hoće rehabilitovati pojedine crnogorske rukovodioce koje su nazivali „vođama jagnjećih brigada“. Ali sve to daje šansu i pravim pobornicima istinskih vrijednosti revolucije i socijalizma – naročito onog samoupravnog - da u praksi pokrenu pitanje uspostavljanja njegovih neprolaznih vrijednosti kao osnove za stavaralačko oživljavanje i usavršavanje društva. I tada će se pjevati „Oj djevojko drugarice“ i „Šumama i gorama“, ali ne iz folklorne mode rasplakivanja nostalgičara, nego zbog istinske slobode i dejelotvorne borbe za ostvarivanje pravednijeg duštva na temeljima borbe protiv novokonponovanih kapilasta i drugih gulikoža naroda, društvene imovine i sada jedine naše države Crne Gore.

I Sutjeska se folkloriše, i to u nacilonastičko - šovinističke svrhe.Tamo se ogranizuju, u različito vrijeme, dvije proslave borbe na Sutjesci. Ni jedna ni druga nijesu u slavu herojske borbe partizana, nego služe profilaciji dvije, u suštini, nacionalističke organizacije. Nije važno da li je riječ o unitarističkoj ili separatističkoj političkoj opciji. Nažalost, obje se deklarišu kao antifašističke.

Više godina prisustvujemo ovim proslavama koje, možemo reći, ne održavaju duh i poruke bitke na Sutjesci. Ove godine, kao presjednik CK Jugoslovensko komunističke patije Crne Gore boravio sam sa delegacijom koja je predala upravi Nacionalog parka „Sutjeska“ izvjesna srestva za sanaciju terena ispod spomenika na Tjentištu, te sa drugim komunistima iz crnogorskih opština prisustovali proslavi koju je organizovala Republika Srpska, jer je Sutjeska njeno područje. Proslava je bila, po mom skoromnom mišljenju, velika nacionalistička ujdurma. Svečanost je počela izvođenjem dvije himne – Republike Srske i Republike Srbije „Bože pravde“ - ne znam zbog čega.

Govornici su bili različiti i dosta prilagođeni događajima iz juna 1943. godine, osim zvaničnika Republike Srpske, i gdje je dominirao neprihvatljivi nacionalizam, počev od prebrojavanja nacionalne strukture partizanskih boraca (da je bilo 76% Srba), okrivljavanje Hrvata za zlodjela u toku Drugog svjetskog rata, pa do dovođenja svega toga u vezu sa događajima iz devedesetih godina prošlog vijeka. Ne čusmo ni jedne riječi o Savi, Titu i drugim istaknutim herojima – komandantima koji su komandovali na Sutjesci. Pored ovakve proslave, najvažniji objekti posvećeni ovoj slavnoj bici djeluju otužno – zapušteno. Nije otpočela sanacija klizišta ispod spomenika na Tjentištu u čiju namjenu su komunisti iz Crne Gore već nekoliko mjeseci prikupljali i uplaćivali Upravi Nacionalnog parka „Sutjeska“ izvjesna, istina simbolična, ali od srca darovana sredstva.

Uvjereni smo da ovakve proslave nemaju pravu srhu, pa pozivamo komuniste iz svih naših bivših republika da pokrenemo inicijativu da se proslava na Sutjesci – Tjentištu ineternacionalizuje, formiranjem određenog međunarodnog tijela, koje će obezbijediti da ovdašnje proslave budu u slavu nadljudskog žrtvovanja boraca, a što neće služiti ničijim dnevno političkim, a najmanje nacionalističkim potrebama.

Vladislav Vuković
kontakt

Ukoliko ste simpatizer ili želite da postanete član, javite se na sledeće kontakt podatke ili nas posjetite u našim prostorijama u centru grada. Očekujemo vas!

Vladislav Vuković +382 67 631293
Radislav Stanišić +382 69 674265
tel/fax: +382 20 220233
E-mail: jkpcrnegore@gmail.com
Adresa: Trg Božane Vučinić br. 17, Podgorica, Crna Gora